Život kao teatar: Stop nasilju nad ženama

May 9, 2017
1080
Život kao teatar: Stop nasilju nad ženama

Predstava o nasilju nad ženama „Sama je tražila“ odigrana je u organizaciji Sigurne ženske kuće (SŽK) i pozorišta Pan teatar u Podgorici i Nikšiću.

Ovaj projekat je organizovan uz podršku Programa za podršku antidiskriminacionim i politikama rodne ravnopravnosti, koji partnerski sprovode Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i UNDP, a finansira ga Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori.

Ovu predstavu predstavljenu kroz osam priča, ispovjesti, monologa i poema na scenu su iznijele glumice Branka Stojković, Olivera Viktorović Đurašković, Maja Mitić, Tijana Janković i Bojana Đurašković.

Prema riječima rediteljke ovog pozorišnog komada, Ksenije Krnjaski, ideja o predstavi potekla je od glavnih glumica, od kojih je jedna, kako je navela, imala lično iskustvo nasilja u porodici.
“Nakon toga sam predložila da zovemo nekoliko pisaca mlađe generacije, koji su već etablirani i nagrađivani, i imamo nekoliko njih koji su iz različitih uglova govorili o različitim tipovima nasilja nad ženama”, objasnila je Krnjaski nakon izvođenja predstave. “Naša je potreba je bila da sagledamo stvari iz daljine, da napravimo distance od priča koje smo čuli ili kojima smo svjedočili, koja će nam kao umjetnicima dati priliku da, od nečeg što je lično, napravimo metaforu", izjavila je rediteljka između ostalog.

U pripremi predstave, dolazilo je do susreta sa žrtvama i socijalnim radnicima, kao i forenzičarima koji su ustupili fotografije žrtava nasilja, koje su, kako je kazala, vezivale predstavu. “Ovo je predstava koja bi trebala da malo drsko prodrma one koji su učaureni i koji se osjećaju previše zaštićeno i tu mislim na sistemske ljude koji mogu da nešto i promijene i pomognu žrtvama, a to ne rade”, poručuje Krnjaski.

Izvršna direktorica SŽK, Ljiljana Raičević, kazala je, da ljudi treba da nauče da prepoznaju nasilje, shvate koliko ono može biti opasno, i da adekvatno reaguju.
“Pravosuđe ne kažnjava nasilnike odgovarajućim kaznama. Potrebno je da se, ono što piše u zakonima, sprovede u djelo”, smatra Raičević.  Ona je dodala da je predstava dobra poruka žrtvama da postoji rješenje, i da, kako je naglasila, uvijek treba da pozovu sigurnu žensku kuću ili policiju i potraže pomoć.
“Ne možete da trpite čitav život jer ne trpite samo vi već i vaše dijete koje sjutra može postati nasilnik. Želite li još jednog nasilnika u kući”, istakla je Raičević. Prema njenim riječima, trenutno u SŽK, borave četiri žene i šestoro djece.

Organizatori su naglasili da je cilj predstave, čiji je moto “Važno je govoriti”, bio da se što više ljudi uključi u rješavanje problema nasilja nad ženama i da se podigne svijest o problemu nasilja uopšte.
Autori priča su dramski pisci iz Srbije, Hrvatske, Irske i Švedske - Milan Marković, Jasna Žmak, Branislava Ilić, Danijela Kulezić-Vilson, Željko Hubač i Maja Pelević.

Nakon predstave, publika je imala priliku da komentariše komad, ali i podijeli svoja lična iskustva, mišljenja i predloge.